субота, 22. јануар 2011.

Počinje jedna priča...

Znate li ono kada...
Uberemo belu radu, pa joj laticu po laticu oduzimamo šaputajući 'voli me, ne voli me', nadajući se da će ipak ispasti 'voli me', iako smo krišom već izbrojali  i znamo da će odgovor biti drugačiji? Oči nam traže još jednu, neku sitnu, zaostalu, jedva vidljivu, laticu koja bi mogla da donese 'volim te'.
Otprilike tako osećam ovaj dan. Kao kada shvatiš da niko ne umire da bi te spasio, da niko ne čeka da bi te video.

Tražim malenu, stvarčicu, pahuljicu, lutkicu, pisamce, uspomenu, zagrljaj, miris, dodir, glas, osmeh, oči, nešto... Nešto sitno i naizgled obično. Otpakovana bombona, žvaka zalepljena za pločnik, onaj lik što svira usnu harmoniku, ona simpatična devojka što deli letke na Zelenom, 17tica...

D.A. mi je rekao... Ne plači, uživaj u svakom trenutku, svaki sekund možeš nešto novo da osetiš zar to nije lepo? Živi baš iz inata, rekla mi je Sersei, Jelena mi je rekla 'dušo, tebi treba neko da te voli', Nikola mi je rekao da  samo idem napred. U pravu je. Kada ideš napred, nekada i stigneš do cilja. Čak i ako si kornjača. U pravu su. Hvala vam. A Dimitrije... Rekao je puno, kroz malo reči. Hvala ti. Znaš ti već. Biću tvoj kamiondžija.

Ovo je moj prvi post. Ovo je moj ko zna koji blog. Ali, poslužiće mi da preživim.

V.

2 коментара:

  1. Veoma lepo napisano.Skroz se slazem da nam u svakom danu trebaju neke male stvari da prezivimo i guramo dalje.Mene je uvek u danu mogla da oraspolozi jedna stvar...moja soba gleda na jednu banku od cijih prozora se odbijaju zraci sunca kad zalazi ali se odbijaju tako da postaju veoma jaka i padaju u moju sobu kao da sunce izlazi a ne zalazi,sto sam dozivljavao kao da zraci "umiruceg" sunca mogu biti podjednako jaki kao onog izlazeceg,novog radjajuceg sunca izjutra...to mi je uvek dalo nadu da cak i umiruca stvar (tj.mi kad imamo takve dane) ipak imamo u sebi izlazece sunce samo nam fale prozori da ga vidimo.Jedva cekam jos postova i da ovo postaje tvoj regularni blog :)).Dobila si jednog citaoca ;)

    ОдговориИзбриши
  2. Kapiram da je poJenta to što soba gleda na banku (mani, mani, mani što bi Dejzi rekla).:P Šalim se, mnogo ti hvala na komentari. Ti si okno mog prozora.

    ОдговориИзбриши